Grafička kartica je dio opreme koju sadrži bilo koje računalo i njena glavna svrha je da na zaslonu prikazuje sliku. Osim toga, grafička kartica ima nekoliko drugih funkcija; Upotrebljava se za igranje igara, tada procesor koji je na njoj obavlja poslove koji su potrebni za prikaz slike iz igre.
Prvu grafičku karticu razvila je tvrtka IBM 1981. godine. Bila je to MDA (Monochrome Display Adapter) kartica. MDA je mogla raditi samo u tekstualnom modu koji predstavlja 80 stupaca i 25 redaka na (80x25) zaslonu. Imala je 4KB video memorije i samo jednu boju. Kasnije:
Danas postoje 3D-čipovi pomoću kojih možemo pokrenuti razne 3D igre ili aplikacije. Ova vrsta grafičkih čipova nije samo odgovorna za 3D obradu, također upravlja svim grafičkim funkcijama, nudi video reprodukciju, pomoćni video zapis i fotografsku obradu. Prvi model smartphonea koji je imao mogućnost 3D prikaza bio je LG Optimus 3D dok drugi je HTC EVO 3D.
Danas najjača grafička kartica je GeForce GTX TITAN X (predstavljena je i GTX 1080) koja ima grafički čip koji radi na frekvenciji od 1000MHz (1GHz), 3072 CUDA jezgri, 12GB memorije koja je 384-bitna, podržava do 4 monitora istovremeno.
Grafički procesor (GPU) je procesor specijalno namijenjen i optimiziran da proizvodi grafičke elemente. Ovaj procesor je specijaliziran da vrši proračune u pokretnom zarezu, što je od fundamentalnog značaja za 3D grafičko renderiranje i 2D slikovno crtanje. Osnovni atributi grafičkog procesora su frekventna jezgra koja varira od 250Mhz do 4Ghz, i broja cjevovoda, koji prevode 3D prikaz okarakteriziran tjemenima i linijama u 2D prikaz formiran pikselima. Moderne grafičke kartice su opremljene snažnim grafičkim procesorima koji brojem tranzistora nadmašuju glavne procesore, to znači da su grafički procesori svojom procesorskom snagom jači u pojedinim operacijama.
Video BIOS sadrži osnovni program koji upravlja operacijama grafičke kartice i koji daje instrukcije koje dozvoljavaju hardveru i softveru da komuniciraju sa grafičkom karticom. Obično sadrži informacije vezane za pravovremenost rada memorije, operativnu brzinu i voltažu grafičkog procesora. To se radi najčešće prilikom overclockovanja procesora i/ili memorije, što se ne preporučuje od strane proizvođača jer može doći do oštećenja na samoj kartici.
Video RAM ili VRAM je memorija koja se nalazi na grafičkim karticama. VRAM na grafičkoj kartici služi za pohranjivanje podataka za GPU, najčešće teksture, Z-buffer i druge elemente.
RAMDAC (Random Access Memory Digital-to-Analog Converter) pretvara digitalne signale u analogne signale za potrebe monitora koji koriste analogni ulaz, kao npr. CRT monitori. RAMDAC je vrsta RAM čipa koji regulira funkcionalnost grafičke kartice u smislu da podržava različite vrijednosti tempa osvježavanja na CRT monitorima, za koje je optimalan broj od 75Hz. Ipak, svi suvremeni LCD monitori, plazma monitori i televizori rade na digitalnim signalima i ne zahtijevaju RAMDAC.
Današnje kartice najčešće imaju neku vrstu hladnjaka (aktivnog ili pasivnog) zbog kompliciranosti grafičkog procesora koji je već po broju tranzistora prestigao centralni procesor. Snažnije kartice obično imaju i pasivne hladnjake (heatstink) na VRAM-u zbog visokih frekvencija koje su i do dva puta veće nego kod običnog RAM-a. RAMDAC je dio koji se brine za prikazivanje i kvalitetu 2D slike, dok 3D slike obrađuje grafički procesor u suradnji sa centralnim procesorom i RAM memorijom.
Video Graphics Array (VGA) je izlaz preko koga se najčešće povezuju monitori sa katodnom cijevi (CRT).
Digital Visual Interface (DVI) daje mnogo bolji kvaliteta slike na izlaznom uređaju i preko njega se povezuju LCD monitori, Plazma monitori, Televizija visoke rezolucije i Projektori. U nekim slučajevima i CRT monitori koriste DVI izlaze.
Video In Video Out (VIVO) za S-Video, Composite video i Component video su izlazi koji služe za povezivanje televizije, DVD playera, video rekordera i igračkih konzola. 9-pin Video In Video Out (VIVO) za S-Video (TV-out), Digital Visual Interface (DVI) za High-definition television (HDTV), i DB-15 za Video Graphics Array (VGA) izlazi High-Definition Multimedia Interface (HDMI) je jedan napredan oblik zvučno/vizualne konekcije napravljen 2003. godine i obično se koristi za povezivanje DVD playera i igračkih konzola na monitor.
Što su brži GPU i VRAM na grafičkoj kartici time je ona bolja i kvalitetnija. Količina memorije nije presudna iako igra ulogu u mogućnostima jedne grafičke kartice. Često neke 3D igre nisu u mogućnosti da rade sa starijim grafičkim karticama jer GPU na njoj jednostavno nema instrukcije da ih pokrene. Svake godine se GPU na grafičkoj kartici neprestano unapređuje novim instrukcijama i mogućnostima.
Postoje već spomenute integrirane grafičke kartice i tzv. dedicated grafičke kartice. Svaki od ova dva tipa grafičkih kartica ima svoje prednosti kao i nedostatke. Dedicated bolji izbor za gamere i ljude kojima je vizualno vrlo bitno, također su izdržljivije. U suprotnom je možda bolji odabir integrirana zbog niže potrošnja energije.
Grafički procesor Nvidijine grafičke kartice, ujedno je i glavni dio jedne grafičke kartice. Grafički čip se obično nalazi na grafičkim karticama ili matičnim pločama. Od njega u najvišoj mjeri zavise mogućnosti grafičke kartice, a u puno manjoj mjeri od količine memorije na istoj. Grafički procesor obavlja glavni zadatak obrađivanja scene, dok memorija služi kao spremnik za teksture i ostale neophodne podatke. Što je brža memorija na grafičkoj kartici, ona može brže da pohranjuje i dostavlja podatke koje GPU obrađuje. Grafički čip je isprogramiran tako da vrlo brzo obrađuje neku vrstu grafike. Svi noviji čipovi imaju podršku za obrađivanje jednostavnih i naprednih 3D i video operacija.
Na tržištu postoje brojni proizvođači grafičkih čipova, od kojih je vrijedno
spomenuti sljedeće:
ATI Technologies Inc. je bio jedan od najvećih proizvođača grafičkih procesora (GPU). Osnovana 1985. godine, kompanija ima sjedište u Markhamu, Kanadi. Od listopada 2006. godine je u potpunom vlasništvu AMD-a. Kompanija se bavi proizvodnjom, testiranjem grafičkih čipova namijenjenih stolnim kompjuterima, laptopima, te igraćim konzolama. Također se bavi proizvodnjom integriranih grafičkih kartica te proizvodnjom kartica za matične ploče.
Grafička kartica je dio hardvera koji služi za prikazivanje slike na ekranu. Ona je zaslužna za ono što vidimo na ekranu, bio to tekst, program ili igra. No kako bi grafička kartica funkcionirala potrebno je instalirati odgovarajući upravljački program (eng. driver) koji dolazi na mediju za pripadnu grafičku karticu (obično na CD-u), ali se može naći i na Internetu. Grafička kartica može biti integrirana na matičnoj ploči ili dolazi kao zaseban dio. Povezana je računarom putem sabirnice. Svaka kartica na sebi ima procesor, solidnu količinu memorije važnu za igranje te još neke elemente. Grafička kartica može imati jedan ili više izlaza. Većina novijih grafičkih kartica danas ima 3 izlaza: DVI za LCD, VGA za običan CRT ekran, TV izlaz. Grafičke kartice koje se spajaju na matičnu ploču dolaze u nekoliko standarda i ona zavisi o tome za koju se koristi: ISA, PCI, AGP, PCI-E
Mara Kazija, Karla Mišetić, Zrinka Peko-Lončar