Holografija Holografija je metoda stvaranja i reproduciranja holograma. Hologram se najčešće, zbog činjenice da se, kada ga osoba promatra, takvim i doima, opisuje kao trodimenzionalna slika. Ipak, holografija ima vrlo malo dodirnih točaka s tradicionalnom fotografijom.
Hologram Hologram, tj. medij koji sadrži pohranjenu informaciju, nije ništa drugo do visoko-kontrastni, crno-bijeli fotografski film, pa je tako za ispravno shvaćanje značenja pojmova hologram i holografija, potrebno najprije objasniti fotografiju. Fotografija je dakle postupak zapisivanja slikovne informacije o objektu. Fotografija zaista i sadrži pigmente čijim je rasporedom na fotografskoj ploči/papiru fizički zapisana slika.
Za razliku od fotografije, koju možemo zamisliti kao slikovnu informaciju prikazanu u dvije dimenzije, hologram se sastoji od niza podataka o veličini, obliku, svjetlosti i kontrastu oblika koji se želi prikazati, pohranjenih u mikroskopskim, kompleksnim i isprepletenim uzorcima. Takvi uzorci mogući su zbog svojstava laserskog svjetla. Kada se svjetlo odbija od trodimenzionalnog objekta, ono oblikuje također trodimenzionalni složen uzorak, a kako bi se prikazao cijeli uzorak, svjetlost mora biti jednobojna i snažno usmjerena, tj. koherentna. Laser se pokazao idealnim izvorom svjetlosti za prikaz holograma. Kada se na hologram usmjeri svjetlost, podaci koji su pohranjeni kao isprepleteni uzorak oblikuju originalni prikaz određenog objekta, što oči i mozak promatrača doživljavaju kao stvaran objekt.
Čitanje holograma Da bi se iz holograma rekonstruirala slika, potrebno je ponoviti postupak kakav je upotrijebljen pri dobivanju holograma. Propuštena laserska svjetlost kroz hologram formira prostornu sliku predmeta, identičnu sa predmetom. Sačuvana je perspektivnost predmeta, pa se iz jednog holograma mogu dobiti različite slike predmeta, zavisno od ugla promatranja.
Osim u zabavnoj industriji, umjetnosti i znanosti, hologrami su se zadnjih nekoliko godina počeli koristiti i u medicini. Razvijeni su uređaji koji omogućuju snimanje holograma na osnovi podataka sa skenera. Nakon prikaza 3D slike pomoću računala, liječnik može uz puno manje poteškoća izvesti operacijski zahvat. Primjer je u kardiokirurgiji, gdje liječnih uz pomoć holograma može vidjeti srce pacijenta u 3D prikazu tijekom cijele operacije, pa samim time može spriječiti bilo kakve komplikacije. Liječnik u svakom trenutku ima prikaz cijelog srca pacijenta, i lako se i brzo može prilagoditi novonastaloj situaciji. Ova metoda još je u začetcima i ne koristi se previše u Europskim zemljama, no u SAD-u i zemljama Azije već se izvode operativni zahvati u kojima se koriste holografski prikazi.Također se razvijaju holografski zasloni koji omogućuju majkama da vide svoje dijete prije nego što je rođeno. Projekcije holograma su visoke rezolucije i kvalitete, u boji i mogu se vidjeti iz vrlo širokog kuta. Ova mogućnost doslovno omogućuje preciznu i izravnu interakciju sa slikama, pa tako i unutar njih, „dodirujući” ih u realnom vremenu.
Izvor slika: