Richard Phillips Feynman je rođen 11. svibnja 1918 u New Yorku, SAD. Njegova obitelj vuče korijene iz Rusije i Poljske. U ranom djetinjstvu je pokazivao talent za strojarstvo. Njegova sestra Joan je također bila fizičarka. Do 15. godine života je naučio diferencijalni i integralni račun.
Pohađao je Far Rockaway srednnju školu kao je osim njegao iznjedrila jos dvojicu nobelovaca. Tijekom zadnje godine u srednjoj skoli osvojio je New York University Math Championship. Natjecateljska komisija je bila zaprepastena velikom bodovnom razlikom između Feynmana i ostatka natjecatelja.
Pokusao se upisati na Sveuciliste Columbia, ali je bio odbijen. Zato je pohađao MIT gdje je 1939. dobio prvostupničku titulu. Iste je godine postao Putnam Fellow na najprestižnijem studentskom matematičkom natjecanju u Sjevernoj Americi.
Na prijamnom za diplomski studij na Princetonu je postigao 100% na testu iz matematike i fizike. na princetonu je slusao predavanja Alberta Einsteina, Wolfganga Paulija i John von Neumanna. diplomirao je 1942. pod mentorstvom John Archibald Wheelera s radom The Principle of Least Action in Quantum Mechanics.
Fizičar Robert R. Wilson je potaknuo i uvjerio Feynmana da sudjeluje u Projektu Manhattan u Los Alamosu koji je doveo do stvaranja američke nuklearne bombe. Tijekom Projekta je bio u teorijskom odjelu pod vodstvom Hansa Bethea, koji je bio toliko zadivljen njegovim sposobnostima da ga je kasnije bio postavio na čelo cijele grupe koja je računala jednadžbe za neutrone za mali nuklearni reaktor nazvan Water Boiler pomoću kojeg su izračunali kritičnu masu urana.
Budući da su radili u najvećoj tajnosti, bili su izolirani od ostatka svijeta te je Feynman slobodne dane rado kratio diskusijama s Nilsom Bohrom
Kad je čuo za razaranje Hiroshime, pao je u depresiju. U svojoj knjizi The Pleasure of Finding Things Out navodi da je razlog zbog kojeg se pridružio Projektu bio osjećaj da bi Njemačka mogla napraviti atomsku bombu prije Saveznika. No, kaže da je njegova greška bila što nije razmislio što bi moglo biti poslije poraza Njemačke. Također se je pribojavao da postoji značajna vjerojatnost da se bomba opet upotrijebi, te da zato ne treba planirati budućnost.
Svoje doživljaje u Los Alamosu je objavio u knjizi Surely You're Joking, Mr. Feynman!.
Poslije rata je odbio ponudu Princetonovog Instituta za napredne znanosti, te je sa Betheom otišao na Sveučilište Cornell gdje je predavao teorijsku fiziku. Poslije je otisao na Caltech gdje je stekao nadimak Great Explainer jer je posvećivao veliku pažnju studentima i njihovu razumijevanju predavanja.
Razdoblje na Caltechu je bilo njegovo zlatno razdoblje u istraživanju (značajni rezultati u kvantnoj elektrodinamici i fizici superfluidnosti ohlađenog tekućeg helija; razvijanje modela slabog raspada;). Također je tada razvio i takozvane Feynmanove dijagrame, svojevrsni grafički prikaz interakcije subatomskih čestica.
1986. je bio u predsjedničkoj komisiji koja je istraživala pad space shuttlea Challenger.
Još dok je radio na doktoratu, Feynman se oženio svojom prvom ženom Arline Greenbaum koja je kasnije preminula od tuberkuloze. Kasnije je bio u kratkom i neuspješnom braku s Mary Louise Bell.
Njegova treća žena s kojom je bio u braku sve do smrti je bila Gweneth Howarth s kojom je imao sina Carla i posvojenu kćer Michelle. Svoj intuzijazam za rješavanjem problema i izazova je uspio prenijeti na sina (kroz razgovore o ponašanju mravi i Marsovcima), dok isto nije uspjelo s Michelle. Kasnije je s sinom sudjelovao u stvaranju početaka paralelnog računanja.
Volio je putovati, ponajviše u Brazil gdje je bio polaznik škole sambe. Njegova želja da posjeti rusku zemlju Tuvu nije se obistinila. Njegova strast za crtanjem je rezultirala s izložbom koju je objavio pod pseudonimom Ofey.
Kasnije je obolio od dva rijetka oblika raka, te ubrzo preminuo. Zadnje riječi su mu bile: I'd hate to die twice. It's so boring.